Položaj Karina je idealan za aktivni odmor onih koji su željni istraživanja i uživanja u prirodnim ljepotama srednjeg jadrana. Okružen sa 4 nacinalna parka i jedan park prirode i takvo okruženje omogućava dnevne izlete.

Nacionalni park PAKLENICA 39 km

Nacionalni park Krka 60 km

Nacionalni park Kornati 32 km (brod)

Nacionalni Plitvička jezera 130 km

Park prirode Vransko jezero 35 km

Gornji Karin je naselje na jadranskoj obali smješteno oko 16 kilometara od Benkovca. Ovaj priobalni gradić broji oko 900 stanovnika. Ovo malo mjesto ima bogatu povijest koje datira još od rimskog razdoblja za koje svjedoče arheološki ostaci hrama božice Latre i manji amfiteatar koji govori da je grad u to doba imao status rimskog  muncipija. Nekadašnje stanovništvo uglavnom se bavilo stočarstvom i vinogradarstvom, danas je turizam glavna djelatnost. Turistička ponuda ovog gradića je raznolika.

Uz brojne povijesne znamenitosti posjetioci mogu uživati u čistom moru, ljepotama prirode te i u gastronomskoj ponudi autohtonih delicija. Smještaj za turiste je uglavnom privatnog tipa u apartmanima i sobama obiteljskih kuća u kojima domaćini svojim gostoprimstvom i ljubaznošću svakom svom posjetiocu čine odmor u potpunosti ugodnim. Na ovom slikovitom mjesto u čije se more ulijevaju rijeke Karišnica i Bijela, na samom ušću gdje se mješaju slana i slatka voda, formirao se mulj tj. ljekovito blato koje se sve više koristi u svrhe terapijskog liječenja i budućeg razvijanja zdravstvenog turizma.
 

Franjevački samostan Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, Karin - podignut je u 15. stoljeću, na ruševinama benediktinske opatije, sagrađene u 9. stoljeću. Zna se da je Nikola Lapsanović, gospodar grada Karina, potomak roda Lapčana, podigao u Karinu samostan za naseljene Franjevce u 15. st, a  da je njegova žena Elizabeta obdarila samostan dotacijama, te je vjerojatno pokopana u franjevačkoj crkvi sv. Marije. Kameni križ od pletera u zidu samostanskog hodnika svjedoči iz doba hrvatskih narodnih vladara i karinskih Lapčana. Samostan u Karinu pripadao je Bosanskoj vikariji od osnutka 1429. do 1514. godine, kada je ista razdijeljena na dvije provincije - Bosnu Hrvatsku i Bosnu Srebrnu, a samostan je dodijeljen Bosni Hrvatskoj. Trinaest godina kasnije Karin su osvojili Osmanlije i samostan se našao u njihovu carstvu. Franjevci ostaju u Karinu i kada taj kraj pada pod tursku vlast, te i pod turskom vlašću pastoriziraju okolni kraj, a to su nastavili i kasnije. Širili su pobožnost prema Mariji i prema sv. Paškalu, zaštitniku stoke.  Za vrijeme turskih ratova, na početku Kandijskog rata (1645- 1669.) samostan je razoren, a temeljitu obnovu doživio je početkom 18. stoljeća oko 1720. god. U samostanu su u prošlosti djelovale škole, te postoji mala, ali vrijedna knjižnica, a tu je i malo samostansko groblje. Prvotna samostanska zgrada imala je samo prizemlje i prvi kat, dok je drugi kat dograđen u 18. stoljeću. Bio je građen u gotičkom stilu, o čemu svjedoči oblik zazidanih prozora na crkvi i zvoniku. Umjesto njih su u doba obnove u 18. stoljeću otvoreni polukružni, barokni prozori. Crkva i franjevački samostan uništeni su 1993. god. za Domovinskog rata. Autentično rekonstruiran samostan s crkvom otvoren je u kolovozu 2006. godine, nakon najveći i najskuplji projekt obnove u ratu porušenih sakralnih objekata.

Karinske utvrde i Karin kroz povijest – izdvojene su ovdje kao zasebna tema, zato što ćete se u vožnji ovim područjem sigurno zapitati zašto, otkuda i otkada na ovim prostorima tolike utvrde, čiji se kameni tornjevi, kule ili ostaci, na upečatljivim uzvisinama, vide kamo god pogledate. Tragovi naselja na području Karina datiraju još u vrijeme Ilira, što znamo po ostacima keramike i hrama božice Latre, i Rimljana, kada se zvao Corinium i imao npr. amfiteatar. Nakon doseljenja Hrvata ovdje je središte hrvatskog plemena Karinjana (ostaci oltarne pregrade s natpisom). Grad drže Gusići, potom Karlovići, od 1527. Turci, potom Mlečani i opet Turci do 1685. Na obližnjoj gradini Miodrag ostaci su utvrde (XIV.-XVII. st.). Karinski feudalci, a kasnije i Turci, gradili su na karinskoj gradini utvrde; ruševine turskog kaštela (četverokutni zid 3 kule), razorenog uglavnom 1647. za Foscolove akcije, vide se još i danas. Pod Turcima postojale su u Karinu i solane, koje su uništene za vrijeme tursko-mletačkih borbi. Karin su Turci definitivno napustili 1685. samostan postoji i danas. Ostaci utvrda što su ih tijekom tisućljeća gradili Iliri, Hrvati, Turci i Mlečani vidljivi su i danas na mnogim uzvisinama oko Karina.