top of page
Stranica je dizajnirana pomoću alata za izradu web stranica
.com
. Napravite još danas svoju internetsku stranicuZapočnite odmah

Naše okruženje

Kanjon rijeke Zrmanje

Rijeka Zrmanja izvire u mjestu Zrmanja vrelo u Lici podno planine Poštak. Svojim tokom od 69 kilometara usijeca se u tvrdi i surovi podno Velebitski krš. Glavne pritoke joj, uz Krnjezu i Krupu, sačinjavaju ličke rijeke Ričica i Otuča. Vodu dobiva i iz niza špilja koje nadopunjuju njezin tok kao što su Čudina, Ðurica, Čavlinska, Milića i sl. Zrmanja se odlikuje bogatom folorom i faunom. Osim sitnih organizama poput endemičnih pužića, vodenbubura i rakušaca, tu možemo naci i veću populaciju čovječje ribice. Zrmanja protječe kroz Mokro polje (gdje ljeti presuši), zatim kroz Ervenik (nizvodno od Ervenika izvor Crni bunar; odakle ima stalni tok), Žegarsko polje (poslije sela Žegar dominira visoki kanjon, i do 300 metara ) pa preko Bilišana kroz Obrovac, te se na posljetku ulijeva u Novigradsko more. Floru i faunu rijeke Zrmanje možemo podijeliti na dva dijela, od izvora do posljednjeg slapa (Jankovica buka), te od posljednjeg slapa do ušca. Do posljednjeg slapa Zrmanja je kao i svaka krška rijeka. Na dijelu ispod Jankovića buka miješa se sa morem i njezina voda postaje bočata. Obrovac se nalazi oko 4 kilometra nizvodno od Jankovića buka, te 11 kilometara uzvodno od ušća u Novigradsko more. U ovom donjem, bočatom, dijelu Zrmanja se odlikujem velikim brojem vrsta morske ribe. Neke od njih su brancin, orada, cipal, jegulja, iverak, gavun, lica, švoja, i sl. Od glavonožaca su tu sezonski lignja, hobotnica, sipa i sl. Od ptica možemo susresti bijelu i sivu čaplju, kormorana, patku gluharu, goluba pećinara, sivog sokola, kraškog sokola i dr. Od raslinja koje se bori u surovom kanjonu usječenom u krš nailazimo na smreku, grab, crno grab, bjelojasen, a na nekim dijelovima čak i jelu te hrast medunac.

Nacionalni park Paklenica

Udaljenost  od Karina 39 km.

Nacionalni park Paklenica proglašen je 19. listopada 1949. godine,

Nacionalni park Paklenica prostire se na primorskoj padini južnog Velebita, a njegova najveća atrakcija su prepoznatljivi kanjoni Velike i Male Paklenice okomito urezani u južne padine Velebita. Ime Paklenica najvjerojatnije potječe od smole crnog bora, pakline, koju je lokalno stanovništvo koristilo za zacjeljivanje rana.

Park odlikuje izuzetna geomorfološka raznolikost i obiluje brojnim krškim reljefnim oblicima, među kojima su značajni podzemni oblici, špilje i jame. Vrlo vrijedna paleontološka nalazišta su Špilja u Zubu Buljme i Jama u Zubu Buljme. Tako je iz Jame u Zubu Buljme izvađena lubanja špiljskog medvjeda stara oko 30.000 godina. U Pećini u Pazjanicama pronađeni su fragmenti keramike i kostiju koji ukazuju na povremen boravak ljudi na ovom području još tijekom brončanog i bakrenog doba. Paklenica je i floristički izuzetno vrijedno područje na europskoj i svjetskoj razini, s 1.000 zabilježenih biljnih vrsta i podvrsta, od čega 79 endemičnih.

Prilagodivši se geografskom i klimatskom okruženju, stanovništvo ovog područja uglavnom se bavilo selilačkim stočarstvom, o čemu svjedoče planinski pastirski stanovi na kojima je ljeti nekoć boravilo mnoštvo ljudi.

 

Nacionalni park Plitvička jezera

Udaljenost od Karina 130 km.

Područje Plitvičkih jezera proglašeno je nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine, a ubraja se u najljepše prirodne znamenitosti Europe. Nacionalni park prostire se na području od 29842 hektara, od čega na šume otpada 22308, vode 217, a na travnjake sa seoskim prostorima 6957 hektara. Naziv Plitvice prvi put u literaturu unosi 1777. Dominik Vukasović, župnik iz Otočca.

UNESCO (Obrazovna, znanstvena i kulturna organizacija Ujedinjenih naroda) podržava prepoznavanje i zaštitu kulturne i prirodne baštine cijelog Svijeta, koji se smatraju izvanrednom vrijednosti za čovječanstvo. Godine 1972. UNESCO je prihvatio Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine. Prirodna baština odnosi se na izvanredne fizičke, biološke i geološke formacije, staništa ugroženih vrsta biljaka i životinja, te očuvanje područja od znanstvene i estetske vrijednosti. Dostavom mišljenja IUCN-a (The World Conservation Union), iz travnja 1979., da Plitvička jezera zaslužuju status dobra prirodne svjetske baštine, prvenstveno na osnovu neometanog stvaranja sedre i hidrološkog sustava, zadovoljeni su kriteriji za uvrštavanje na Listu svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO.Proglašenje područja Nacionalnog parka Plitvička jezera svjetskim dobrom i upisivanje na UNESCO-vu Listu svjetske baštine 26. listopada 1979., obvezuje nas na očuvanje i zadržavanje postojećeg stanja prirode.Sabor Narodne Republike Hrvatske je 8. travnja 1949. Zakonom o proglašenju Plitvičkih Jezera nacionalnim parkom na V. redovnom zasjedanju proglasio područje Plitvičkih jezera nacionalnim parkom Narodne Republike Hrvatske i to kao predjel naročite prirodne ljepote. Istim zakonom je određeno da: "Područje nacionalnog parka obuhvaća one dijelove kotara Korenica, Otočac, Slunj i Ogulin oko Plitvičkih jezera, koji u šumsko - uzgonom, lovnom i turističkom pogledu sačinjavaju jednu cjelinu."PoložajPlitvička jezera su smještena u dijelu Hrvatske gdje iz sjevernog ravničastog prostora prelazimo u uzdignutiji i okršeni planinski predio. Jezera su smještena na dodiru Korduna i Like te ogulinsko plašćanske udoline na samom izvoru krške rijeke Korane - na visini od 480 do 636 m nad morem - na obroncima Male Kapele i Plješevice, a neposredno uz državnu cestu koja povezuje Zagreb i Dalmaciju. Najviši vrh Male Kapele (1280 m) ujedno je i najviša točka u Nacionalnome parku Plitvička jezera.

Nacionalni park Krka
Nacionalni park Kornati

Smješten je na nakavih 70 km od Karina, a obuhvaća površinu od 111 km2 uz tok Krke: dva kilometra nizvodno od Knina do Skradina i donji tok Čikole. Rijeka Krka izvire u podnožju Dinare kraj Knina.

S potopljenim dijelom ušća duga je oko 72 km. Ukupna površina njezinog porječja je 2.088 km2. Srednji godišnji protok preko Skradinskog buka je 55 m3/s, a za jačih kiša u zaleđu naraste i preko 350 m3/s. Sa svojih sedam sedrenih slapišta: Bilušića buk (22,4 m), Ćorića buk ili Brljan (15,5 m), Manojlovački slapovi (niz slapova visine 59,6 m s glavnom stepenicom od 32 m), Rošnjak (8,4 m), Miljacka slap (23,8 m), Roški slap (25,5 m) i Skradinski buk (17 stepenica ukupne visine 45,7 m), i ukupnim padom od 242 m Krka je prirodni i krški fenomen.

Sedra, odnosno iz vode istaloženi vapnenac, koji izgrađuje sedrene pragove, pokrivače, brade, zastore i druge geomorfološke oblike, temeljni je fenomen i okosnica današnje hidrogeološke i pejzažne slike NP. Slapišta su biodinamičke tvorevine, koje stalnim osedravanjem rastu i danas "živa sedra".Vodenice (mlinice) na rijeci Krki pripadaju sustavu predindustrijskih postrojenja. Svjedoče o tradicijskom životu i privređivanju do prve polovine 20. stoljeća, s kontinuitetom baštinjenim iz starijih povijesnih razdoblja. Duž toka rijeke očuvano je 30-ak vodenica te više valjavica i stupa.Najbolje su očuvane, sada obnovljene, vodenice na Skradinskom buku. Važan su spomenik gospodarske prošlosti Šibenika i šibenskog kraja, a u prošlosti su bile jedan od glavnih izvora ekonomske snage grada. 

Nacionalni park Kornati

Udaljeno od Karina 32 km do prvog polazišta turističkih brodova koji kruže Kornatima

Nacionalni park Kornati veći je dio Kornatskog akvatorija, koji je 1980. godine, zbog izuzetnih krajobraznih ljepota, zanimljive geomorfologije, velike razvedenosti obalne crte i naročito bogatih biocenoza morskog ekosustava, proglašen nacionalnim parkom.

Kornatski arhipelag, kao posebna i zasebna otočna skupina smještena na sutoku šibenskih i zadarskih otoka, rasprostire se na površini od oko 320 km2 i uključuje oko 150 kopnenih, stalno ili povremeno nadmorskih jedinica. Ovaj najrazvedeniji otočni ekosustav u Jadranskom moru, koji uključuje čak 12% svih otoka hrvatskog Jadrana (1264 otoka, od čega je 67 napučenih), a tek 1% ukupne hrvatske morske površine, odavno plijeni pozornost brojnih nautičara, ronilaca, planinara i drugih zaljubljenika u prirodu i ono što priroda nudi.
Od Balabre do Samograda na ukupnoj dužini od 35 km ili 19 NM (između Dugog Otoka i Žirajskih otočića) i od Mane do Gangarola u širini od 13 km ili 7 NM (između otvorenog Jadrana i Pašmana, Vrgade i Murtera) smještena su čak četiri otočna niza razvrstana u dvije grupe: Gornje Kornate - Sitski i Žutski otočni niz s ukupno 51 kopnenom jedinicom; i Donje Kornate - Kornatski i Pučinski ili Piškerski otočni niz s ukupno 98 kopnenih jedinica. Najsjeverniji otok Kornatskog arhipelaga jest otočić Mala Balabra ( 43° 56' 50'' N, 15° 17' 00'' E), najjužniji je Južnji Opuh (43° 40' 29'' N, 15° 30' 08'' E), najzapadniji Vela Aba (43° 52' 14'' N, 15° 12' 42'' E) i najistočniji Samograd (43° 41' 15'' N, 15° 33' 42'' E).
Prosječna površina kornatskog otoka iznosi tek 0,47 km2, ali treba znati da samo na otok Kornat (32,5 km2) i otok Žut (14,8 km2) otpada 70 % ukupne kopnene površine. Dodamo li tome jos Piškeru, Levrnaku, Lavsu i Situ, tada na navedene otoke otpada čak 88 % od ukupne kopnene površine Kornatskog arhipelaga (ukupna površina iznosi 69,452.963 m2). Tek 9 otoka veće je od 1 km2, dok ih je 76 manje od 1 ha. Prema nekim podacima, dužina obalne crte otoka Kornata iznosi oko 66 km, dok za Donje Kornate (odnosno za NP "Kornati") ta vrijednost iznosi oko 238 km. Slijedom navedenih karakteristika, kao najvredniji resurs ovog labirinta kopna u moru i mora u kopnu svakako možemo navesti "razvedenost".

NP Kornati u brojkama

  • broj otoka = 89

  • površina parka = 217 km2

  • površina kopna = 50 km2

  • površina mora = 167 km2

  • duljina obale = 238 km

  • koeficijent razvedenosti obale = 9,54

  • najviša točka = 237 m (Metlina na otoku Kornatu)

  • najdublja točka = 125 m (na samoj granici parka JI od Purare)

  • najviša kruna = 70 m (Kolobučar)

  • najdulja kruna na jednom otoku = 1.640 m (Mana)

  • ukupna duljina kruna (nad morem) = 12 km

  • najniža prosječna temperatura = 8°C (veljača)

  • najviša prosječna temperatura = 25°C (kolovoz)

  • broj sunčanih sati godišnje = 2.700

  • duljina svih suhozida = 330 km

 

Park prirode Vransko jezero

Udaljenost od Karina 35 km.

Putujući Jadranskom magistralom prema sjevernoj Dalmaciji, između dva poviješću bogata grada Šibenika i Zadra ukazat će vam se prirodni fenomen blizine dva jednako lijepa, a opet, toliko različita plavetnila. S jedne strane razvedena jadranska obala, poznata po svojoj primamljivoj ljepoti i čistoći, a sa druge, najveće prirodno jezero u Hrvatskoj.                          

Kao jedno od rijetkih, gotovo netaknutih prirodnih staništa ptica vodarica, sa izvorima pitke vode te područje osebujnih specifičnosti i bioraznolikosti 21.07.1999. g. Vransko jezero sa okolnim područjem proglašeno je Parkom prirode. Granice Parka smještene su između Pirovca i Pakoštana. Park je velik 57 km2, a najveći dio 30,02 km2 odnosi se na Vransko jezero položeno u pravcu sjeverozapad-jugoistok i pružajući se paralelno s morskom obalom od koje je mjestimično udaljen manje od kilometra. Po svom položaju i karakteristikama specifično je u Hrvatskoj ali i na širem europskom prostoru. Ono je zapravo kraško polje ispunjeno boćatom vodom i predstavlja kriptodepresiju.

Dominantna karakteristika Parka je Posebni ornitološki rezervat koji je zbog svoje očuvanosti velikog tršćaka na SZ dijelu jezera kao rijetkog močvarnog sustava, velike bioraznolikosti, izuzetne znanstvene i ekološke vrijednosti još 1983. g. dobio taj status te je uvršten u listu važnih ornitoloških područja u Europi (Important Bird Areas in Europe).

bottom of page